Teško je u prirodi naći veću ljubav od one koju Crnogorac osjeća prema Beogradu: tako bezuslovna je jedino, kažu, ljubav majke prema djetetu. I moja prema Ardbegu 10, usudiću se da dodam.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Jednako je teško u prirodi naći primjer veće submisivnosti od one koju današnja Crna Gora demonstrira pred Beogradom. Jebaji ga, takva je ekonomija submisivnosti: što je poniženje veće, veći je i užitak.
CNP je odigrao predstavu iako im je Vučić uhapsio i protjerao reditelja. Realno: što je Marun napravio od Glembajevih do juče, napravio je – neće je zadnji dan popravljat. Kad može dijete bez roditelja, može i predstava bez reditelja.
Crnogorsko narodno pozorište dalo je metabijedno saopštenje u kojem se nisu usudili ne osuditi, nego čak ni pomenuti da im je reditelj uhapšen. Nego su mlatinjali nešto o slobodi govora i kulturnoj saradnji. Evo: https://www.cdm.me/kultura/cnp-veceras-u-beogradu-igramo-za-slobodu-misli-slobodu-govora-slobodu-igre/
U CNP-u izgleda misle da su time što su pristali da igraju predstavu – nakon što im je uhapšen reditelj – ostvarili trijumf umjetnosti. Priprost čovjek koji se ne razumije u umjetnost bi, pak, mogao pomisliti da su pizde. Oni bi predstavu odigrali i, kakoseonozove, kulturnu saradnju nastavili sve i da je Vučić juče strijeljao Maruna. Zamislite kakav bi to tek bio trijumf umjetnosti i kulture: strijeljaju ti reditelja a ti ponosno odigraš njegovu predstavu. Pa kažeš: on je možda umro, ali evo, zahvaljujući nama njegova umjetnost nastavlja da živi.
Da se Vučić pred početak predstave popeo na binu i išamarao cijeli anasambl CNP-a pa sjeo u prvi red da ih gleda, da li bi ovi i to protumačili kao opstrukciju umjetničke slobode i kulturne saradnje, pa herojski odigrali svoje, uinat represiji? Ili su samo rekli: ko jebe Maruna, ne bio lajat protiv Srba?
Ali razumijem; tako je kad voliš. Vidite: vama je, recimo, nešto ili neko najljepše na svijetu. Nije moje da pričam, ali meni liči na međeda, no sigurno ima dobru dušu. Isto tako: što je meni lijepo, u vama izaziva zgražavanje. Ne kažu džabe da ljubav uvijek pobjeđuje. Ona je jača od zlobe, dakle jača od mene. Tako… tamo gdje vi vidite kulturu kojoj se divite i spremni ste na svako poniženje samo da biste makar na tren bili njen dio, ja vidim bijednu nacionalističku selendretinu, kojom tiranski vlada Beta mužjak koji isijava small dick energy, jer tamo očito fali Alfi. Vidim crnu rupu iz koje su u 10 godina počeli četiri rata, koja su izgubili – što je, čestitam, svjetski rekord. Vidim kulturu koja opslužuje ideologiju koja proliva krv: proliva je za ništa, jer nakon četiri rata za proširenje teritorije tu teritoriju ne samo da nisu povećali, nego su je smanjili. Ovom prilikom pozdravljam svog dragog prijatelja Albina Kurtija: nadam se da se ovo ljeto vidimo u Ulcinju.
Nemam primjedbi na dramaturgiju gostovanja CNP-a u beogradskom Narodnom pozorištu. Zapravo, imam jednu: umjesto Krležu, trebali su igrati dramatizaciju Mazoha, njegovu „Veneru u krznu“. Trebalo je, umjesto gordog Krležu, igrati čovjeka po kome je mazohizam dobio ime: to bi bilo posve prikladno.
Za kraj, evo kako zvuči big dick teatar: kad se udruže Waits i Burroughs.
