Hljeba i političkih igara, deviza je za državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj su jedine istinske zvijezde političari koji se trude da svojim izjavama ostanu u žiži javnosti, jednako tako podgrijavajući mržnju koja im je osnovno pogonsko gorivo.
Piše: Dragan BURSAĆ Al Jazeera
Tako je notorni Milorad Dodik, secesionista u najavi i velikosrpski izvođač radova na terenu, izjavio kako očekuje da će biti donesena oslobađajuća presuda u procesu koji se protiv njega vodi pred Sudom BiH, ali da bi eventualna osuđujuća presuda dovela do “diskvalifikacije BiH” te da postoji konsenzus predstavnika RS-a šta će uraditi u tom slučaju.
“Ako je to politička odluka, i mi imamo pravo na politički odgovor. Mi ćemo politički odgovoriti,” poručio je Dodik.
Dodikova izvrnuta logika
Šta to zapravo znači? Pa, to u prvom redu znači da Dodik prejudicira presudu i kvalifikuje je kao “političku” ako izgubi sudski spor. A to opet znači da sud “ispravno i nepristrasno radi” ako oslobodi Dodika. Eto, takva mu je logika. Da nije žalosno i opasno, bilo bi smiješno.
A kad smo kod opasnosti, hajmo protumačiti ovo Dodikovo spominjanje “odgovora.” Zdrav razum nalaže da svi u ovoj zemlji, a naročito ljudi na najvišim državnim funkcijama, moraju poštovati odluke Suda. Naravno, to je tako kada je riječ o zdravom razumu i zdravoj državi. Prvo, nažalost, nije potvrđeno u BiH, a Sud se trudio, makar do sada, da svojim neradom pokaže kako nema ni zdrave države.
A Dodik?
Pa, on već dugo vremena pravi političko-pravni cirkus, dovodeći u Sarajevo svoje stranačke grupije koji na najodvratniji način prave sprdnju sa Sudom. Baš tako, “sprdnju“, jer je svaka blaža riječ neadekvatna. A nije to ništa novo za Dodika koji svakog mjeseca prijeti otcjepljenjem ili sam sebe tuži u performativnim akrobacijama šupljeg pravnog sistema.
Kažem, nije ništa novo za Dodika, ipak, čini se da je i njemu jasno da će – ako u BiH ima pravne države makar koliko crno ispod nokta – snositi makar nekakve pravne posljedice za svoje kršenje zakona.
Dodikova izlazna strategija vodi preko Moskve
E sad, slijedom logike stvari, u najvećem poslijeratnom mirnodopskom sudskom sporu Dodik bi morao odgovarati i snositi konsekvence u vidu kazne, ako to potvrdi Sud BiH. Ipak, čini se kako laktaški vožd traži “izlaznu strategiju” koja bi i doslovno bila izlazna, dakle, traži rješenje koje bi ga preko Beograda odvelo, da ne kažem odnijelo, u Moskvu.
“Sud će, ipak, morati da povede malo računa i o pravu. Neće biti zgodno sutra ako uradite nešto mimo prava, pa mi onda tužimo i tražimo obeštećenje, dokazujemo da je lažno. Neće ni njima biti baš jednostavno da to urade,” zaprijetio je Dodik, ovaj put iz prazne puške, jer je i njemu jasno da se niko u regionu neće založiti za njega, niti će se pretjerano zabrinuti ako dobijemo “laktaškog Sanadera.”
Paradoksalno, Dodik se, ne govoreći, najviše uzda u institucije bh. pravosuđa, koje ni dosad nisu bile oličenje vrijednosti i posla kojim se bave, a nada se i u popustljiv stav visokog predstavnika Christiana Schmidta koji mu je, sve ove mjesece i godine, gledao kroz prste.
A kad smo kod Schmidta, ni on nije sjedio skrštenih ruku, pa je u svom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a jasno podcrtao da je RS zajedno s Dodikom najveći krivac za destabilizaciju ne samo BiH nego i dobrog dijela regiona.
Ako Schmidt sve ovo zna, zašto ne djeluje?
“U izvještajnom periodu nastavljeni su i izazovi vladajuće koalicije u Republici Srpskoj institucijama na državnom nivou, posebno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, kao i instituciji i mandatu visokog predstavnika. To uključuje prijetnje i huškačku retoriku, ali i radnje kojima se potkopava moj kredibilitet kao visokog predstavnika, a time i sposobnost da provedem svoj mandat. Ovakvim postupcima se direktno krši Aneks 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir, koji nalaže punu saradnju strana u Sporazumu sa visokim predstavnikom,“ isporučio je Schmidt direktnu “čestitku” Dodiku, jasno pokazavši da RS sa svojim rukovodstvom (čitaj: Dodikom) ne samo da krši Ustav BiH nego radi i na uništenju zemlje.
Tako se u najnovijem Schmidtovom izvještaju podsjeća Vijeće sigurnosti UN-a i da je, uoči glasanja Generalne skupštine UN-a o Rezoluciji o Srebrenici istog dana, Vlada Republike Srpske usvojila takozvani nacrt Sporazuma o “mirnom razdruživanju”, odnosno dokument koji zanemaruje državnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Pa se onda zdrav razum, onaj zaboravljeni, opet zapita, ako Schmidt tako precizno zna i locira Dodika kao najvećeg krivca za destabilizaciju zemlje i čovjeka koji hoće da je razloži na nacionalne torove, zašto, za Boga miloga, ne reaguje i ne koristi svoje zakonski dozvoljene mehanizme?
Jer ovo sada već postaje performans – samodovoljna igra u dvoje koja hrani dnevno-političke rubrike i u kojoj se Dodik snalazi kao riba u vodi.
A da je to tako, svjedoče i neustavni grb Nemanjića i antiustavna himna “Bože pravde” na upravo održanom skupštinskom zasjedanju manjeg bh. entiteta, kojima Dodik poručuje međunarodnoj zajednici, na čelu sa Schmidtom – ne možete mi ništa. Još uvijek!
Vrijeme otkucava i za Dodika, koji neće još dugo moći da se igra mačke i miša s međunarodnom zajednicom, ali i za međunarodnu zajednicu oličenu u kancelariji OHR-a i visokom predstavniku Christianu Schmidtu. Prvom nestaje novca, a drugom argumenata za nedjelovanje. Hoće li njemačka mačka savladati laktaškog miša ili će se ova igra nastaviti na štetu građana BiH i njihove budućnosti, pitanje je na koje odgovor najprije zna mačka. Samo da se tik-tak, ne pretvori u Tiktok.
DRAGAN BURSAĆ: Koga ćemo sad slušati kad je majka Zumra otišla?
