Kompanija iz Singapura, osnovana prije manje od godinu dana i bez ikakvog javno dostupnog poslovnog traga, dobila je jedan od najvećih energetskih projekata u Republici Srpskoj – izgradnju vjetroelektrane na jugu Bosne i Hercegovine vrijedne oko 800 miliona eura. Posao je dodijeljen bez javnog tendera, direktnim sporazumom s Vladom RS, što je izazvalo ozbiljna pitanja o transparentnosti, zakonitosti i stvarnim akterima iza projekta.
Riječ je o projektu koji je Vlada RS krajem prošle godine povjerila konzorciju kineske kompanije Zhongji Construction Group i singapurske firme Zodic Energy, iako o potonjoj gotovo da ne postoje javni podaci – nema web-stranicu, kontakt informacije niti poznato iskustvo u oblasti vjetroenergije.
Direktni sporazum umjesto javnog poziva
Vjetropark, prvobitno nazvan „Trebinje 1“, a kasnije preimenovan u „Leotar“, dodijeljen je mimo javnog poziva. Iako Zakon o koncesijama RS predviđa da se koncesije dodjeljuju kroz konkurentski postupak, on istovremeno omogućava izuzetak – ukoliko Vlada prethodno potpiše sporazum s investitorom. Upravo ta zakonska rupa iskorištena je u ovom slučaju.
Isti model primijenjen je i ranije, kada je projekat bio dodijeljen drugom kinesko-singapurskom konzorciju (Zhongbo Group i China Power), koji se iz posla povukao bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Novi investitor potom je preuzeo i banjalučku firmu Zhongbo Group d.o.o., registrovanu na adresi gdje se uglavnom nalaze advokatske kancelarije, bez vidljivog poslovnog prisustva.
Ko su zapravo investitori?
Prema podacima iz zvaničnog registra Singapura, Zodic Energy je osnovan u martu prošle godine, a kao primarna djelatnost navodi se proizvodnja solarnih panela. U registru se ne spominju vjetroelektrane, vjetroturbine niti upravljanje velikim energetskim projektima.
S druge strane, kineska Zhongji Construction Group, sa sjedištem u Pekingu, navodi širok spektar djelatnosti – od obnovljivih izvora energije do pametne poljoprivrede – i godišnji promet od oko 2,6 milijardi dolara. Međutim, iz Ministarstva energetike i rudarstva RS navode da je zahtjev za koncesiju formalno podnijela isključivo singapurska firma, što dodatno zamagljuje stvarnu raspodjelu uloga u projektu.
Ni jedna od kompanija nema javno dostupne kontakt podatke, dok Zodic Energy nema ni vlastitu internet stranicu.
Upozorenja Transparencyja: Visok rizik, slaba kontrola
Iz organizacije Transparency International BiH upozoravaju da se ovakvim direktnim dodjelama investitorima daju dugoročne privilegije bez ozbiljne provjere njihove tehničke i finansijske sposobnosti.
„Registracija firmi u jurisdikcijama s ograničenim obavezama izvještavanja smanjuje javni uvid u stvarno vlasništvo i tokove novca, što povećava rizik od sukoba interesa i prikrivenih veza“, navodi se u njihovoj studiji o vjetroparku Leotar.
Transparency upozorava da energetska tranzicija, u ovakvom modelu upravljanja, prestaje biti razvojna i klimatska šansa, a postaje potencijalni izvor pravnih sporova, finansijskih gubitaka i dubokog nepovjerenja javnosti.
Širi kontekst: obrasci i ranija iskustva
Slučaj Leotar uklapa se u niz kontroverznih koncesija u RS, poput arbitražnog spora s firmom Viaduct, koji je poreske obveznike koštao 57 miliona eura, ili koncesije za ugalj ruskoj kompaniji Comsar Energy, čije se preuzimanje sada procjenjuje na više od 120 miliona eura.
Istovremeno, Evropska unija i SAD sve otvorenije upozoravaju na rastući kineski ekonomski i politički uticaj u BiH. Prema podacima, BiH se kod kineskih kreditora zadužila za više od 2,4 milijarde dolara, dok analitičari upozoravaju da Kina koristi infrastrukturne projekte za produbljivanje zavisnosti i uticaja u regionu.
Šta je do sada urađeno?
Za sada je jedini konkretan institucionalni korak bila odluka Skupštine grada Trebinja da se započne izrada Zoning plana za „Vjetropark Leotar“. Projekat bi se prostirao na oko 16 kvadratnih kilometara, a njegova realizacija mogla bi trajati pet do sedam godina.
Planirani vjetropark snage 535 megavata godišnje bi proizvodio oko 1.270 gigavat-sati električne energije – gotovo desetinu ukupne potrošnje struje u BiH.
Ipak, opozicioni odbornici u Trebinju upozoravaju da ni lokalne vlasti nemaju jasne informacije o tome ko su stvarni izvođači i investitori.
„Riječ je o ogromnom projektu, a o kompanijama koje bi ga trebale realizirati praktično ne znamo ništa“, upozorila je odbornica Dajana Milišić.
Ključno pitanje ostaje
Prije nego što se izgrade putevi, postave turbine i osiguraju milijarde za finansiranje, ostaje ključno pitanje: ko zaista stoji iza jednog od najvećih energetskih projekata u RS – i zašto je dodijeljen bez konkurencije i javne provjere?
NJEMAČKA OBUSTAVLJA četiri projekta u RS-u zbog secesionističke politike
