17.7 C
Mostar

RASIM BELKO: Franjo Šarčević je hobi matematičar od kojeg se ogradio PMF i profi filozof koji bi Bošnjake ograničio u stočarski tor!

Franjo Šarčević, profesor na Prirodno-matematičkom fakulteta UNSA ovih je dana u fokusu javnosti, jer su mnogi, među njima i oni dobro informisani, uvidjeli da je Šarčević zapravo filozof iz partizanske škole Ive Komšića. Čak su neki u svojim reakcijama navodili da je neprihvatljivo što je Šarčević profesor na Filozofskom iako je on na PMF-u.

Piše: Rasim BELKO Patria

Ali, sagledamo li širi kontekst Šarčevićevog opusa jasno je da on jeste više filozof nego matematičar:

U naučnom radu vječita žrtva ovdašnjih liberala na finansijskoj sisi zapadnih organizacija nije ni prosječan. U bazi Web of Science relevantna su dva njegova rada. Također, skroman naučni opis Šarčevića pokazuje i činjenicu da Univerzitet u Sarajevu svake godine nagrađuje za nauku. Među kandidatima za nagrade bude i do 200 naučnika i svi imaju daleko bolje rezultate od Šarčevićevog. Prema naučnom outputu, on je daleko ispod prosjeka i za UNSA. A to pokazuje izvještaj UNSA o radu iz 2020. Na Univeriztetu je objavljeno 393 rada u Web of science bazi, a iz matematike 22. Šarčević ima takva dva rada u dosadašnjoj karijeri. Iz navedenog se nesumnjivo može zaključiti da je Šarčeviću posao za koji ga plaćaju poreski obveznici sporedna aktivnost, a da mu je osnovni posao djelovanje po matrici Ive Komšića i istomišljenika čovjeka za mutne akademske radnje od povjerenja Christiana Schmidta.

Prirodno-matematički fakultet pitali smo za stav o Šarčevićevom ataku na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, te da li postoji Kodeks o oglašavanju uposlenika PMF, s obzirom na ranije objave njihovog uposlenika. Prirodno-matematičkom fakultetu dostavili smo objave u kojima Šarčević psuje članu Predsjedništva, te vrijeđa i podrugljivo govori o potpisniku ovih redova, ali i drugim osobama koje u javnosti govore ono što se Šarčeviću ne sviđa.

Ovo je odgovor dekana Prirodno-matematičkog fakulteta Nusreta Dreškovića:

“Shodno Vašem upitu, želim Vas informisati da članice Univerziteta u Sarajevu nemaju pojedinačne akte o kodeksu oglašavanja uposlenika. Članom 25. Etičkog kodeksa Univertiteta u Sarajevu bliže je pojašnjeno javno istupanje članova akademskog osoblja Univerziteta. Shodno istaknutom članu želim Vas informirati da su pored Rektora UNSA, jedino dekani fakulteta ovlašteni da u javnosti iznose zvanične stavove insititucije koju predstavljaju. Javni istupi članova univerzitetske akademske zajednice predstavljaju isključivo njihove lične stavove i ne odražavaju zvanične stavove Univerziteta/Fakulteta”.

Dakle, PMF i dekan tog fakulteta ogradili su se od stavova Franje Šarčevića. Koliko znam u Skupštini KS u narednom periodu bit će upućena inicijativa za očitovanje UNSA i pravne radnje, s obzirom da je Šarčević besmislenim nazvao Dan nezavisnosti i napao zvanične simbole RBiH čija je nasljednica država Bosna i Hercegovina.

Ko je onda Šarčević, ako nije matematičar kako se predstavlja: U najkraćem, stavovi koje Šarčević iznosi u javnim istupima i tekstovima na svom portalu Prometej je filozofski produkt škole Ive Komšića kroz viđenje Bosne i Hercegovine kao liberalne države oslobođene svakog utjecaja Bošnjaka (u najvećoj mjeri muslimana). Dakle, Bosna i Hercegovina po toj školi Ive Komšića, Slave Kukića i učenika Franje Šarčevića je država u kojoj muslimani (uglavnom Bošnjaci) treba da žive u ruralnim sredinama i bave se poljoprivrednim poslovima bez prava na političko organizovanje i djelovanje.

I u toj tezi krije se osnovna postavka kako Šarčevićevog tako i djelovanja Komšića, Kukića, Papića, Kazaza i sličnih. Zbog toga i smeta Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, za koju jesu glasali i Hrvati i Srbi, ali su je odbranili u najvećoj mjeri Bošnjaci, plativši ogromnu cijenu najvrijednijom robom – vlastitim životima. Da bi se Bosna kakvu sanja Ivo Komšić, a zastupa Franjo Šarčević, potrebno je ugušiti njegovanje tekovina odbrambeno – oslobodilačke borbe za nezavisnu Bosnu, što Dan nezavisnosti u suštini jeste.

Zbog toga Šarčeviću i smeta onaj dječak u uniformi i s obilježjima Armije RBiH. A škola Ive Komšića s obzirom na prijašnju historiju muslimana i njihovu zaboravnost, računa na mogućnost da im ogadi tu borbu, predstavi je kao antimodernu fašističku. Šarčeviću tako ne smeta dječak u odori Hrvatske vojske dok maršira u Vukovaru s hrvatskom zastavom. Ne smetaju mu slični primjeri širom Zapadnog svijeta koji toliko voli, ali mu eto smeta dijete Bošnjaka u uniformi Armije RBiH, a pogotovo što je to dijete zagrlila gradonačelnica Sarajeva.

Druga mogućnost na koju računaju Šarčević i okosnica škole Ive Komšića je da Naša stranka postane dominantan politički subjekt. Jer, poznato je da se Naša stranka javno odrekla bošnjaštva kao ključnog čuvara i tekovina i nezavisnosti. S druge strane ta liberalna opcija koju Šarčević prihvata kao njemu najbliži politički blok dvosmjernim djelovanjem je protiv svega što vrijedi Bošnjacima, a za sve ono što je prihvatljivo po mjeri Zapada uključujući i Hrvatsku i Čovićev HDZ. Iako je najbliži Našoj stranci, a često kritizira HDZ, Šarčević ipak ne vidi ništa sporno u apsolutno spornoj koaliciji ta dva koncepta.

A kada znamo da su Šarčeviću i školi Ive Komšića ključne stavke rušenje tekovina nezavisnosti i oslobodilačkog rata, te Naša stranka onda je apsolutno jasna njihova konsterniranost Željkom Komšićem i bilo kim drugim ko zagovara bosansku naciju i Bosnu kao suverenu i nedjeljivu državu.

Zato Šarčević, kao i Komšić, Kukić, Papić… kontinuirano u više smjerova napadaju i pokušaj uspostavljanja građanske države kakve su uglavnom države EU, jer u takvom razvoju situacije projekti potlačivanja Bošnjaka kao većinskog naroda političkom stegom srpsko-hrvatske politike ne bi išao. I zbog toga su paralelno i Ivo Komšić kao i Franjo Šarčević zahvaljivali Schmidtu za nametanje izbornih rješenja u kojima je HDZ konstanta, a glas Bošnjaka devalviran do najnižeg minimuma.

I kada je rečeno da to što Schmidt radi ima odlike aparthejda, ukazao se Šarčević da nam pojasni. “Šokantno je kako se neodgovorno barata s vrlo ozbiljnim terminima. Aparthejd je zločin koji se sistemski sprovodio na prostorima Južnoafričke Republike i ta je politika potpuno isključivanje većinskog crnačkog stanovništva iz javnog života(…) Tvrditi za bilo šta u BiH da je aparthejd je ne samo netačno, nego i neetično prema ljudima koji su zaista bili žrtve aparthejda”, kazao je profesor Franjo Šarčević na drugom izdanju “Sarajevskih debata” pod nazivom “Da li je Christian Schmidt uveo aparthejd u BiH”.

Dakle, Šarčević jasno vidi aparthejd tamo gdje se crnačko stanovništvo isključuje iz javnog života, ali mu nije aparthejd kada se četvrt miliona glasova Bošnjaka (izborna volja) isključi iz političkog sistema odlukom predstavnika međunarodne zajednice.

Jer, Šarčeviću je građanska država ono što su Elmedin Konaković i Naša stranka za koju kaže: “Treba reći, ipak, da nije svako zalaganje za ‘građansku državu’ istovjetno ovome koje predstavlja SDA-DF i koje je šifra za nacionalnu dominaciju većine. Postoje neki ljudi, čak se to može reći i za jednu stranku koja se zove Naša stranka, koji pod tim pojmom smatraju nešto oko čega bismo se, bar velikim dijelom, mogli složiti.. Ali boriti se protiv ‘građanske BiH’ izgrađene u skladu s principima i praksom Željka Komšića i Bakira Izetbegovića je, naprosto, stvar odgoja”.

Nesumnjivo je da Šarčević nema problem s konceptom država poput Hrvatske, Njemačke, Francuske… u kojima je većina dominatna, ali ima s Bosnom i Hercegovinom u kojoj su očigledno na njenu nesreću muslimani većina.

Zato je Šarčeviću prihvatljiv i Elmedin Konaković koji ne smije izreći sudski dokazane činjenice o agresiji Hrvatske na BiH i UZP-u, pa Šarčević za predsjednika NiP-a kaže:

“Objektivnost ne nalaže reći da su svi političari isti, jer bi upravo to bilo netačno i neobjektivno. Ne. Postoje normalni ljudi s kojima je moguće zamišljati budućnost, tipa Dino Konaković, a postoje i mračnjaci s kojima je nemoguće zamisliti ikakvu budućnost, tipa Željko Komšić”.

I mislim da je dalje nepotrebno obrazlagati da je Šarčević u istovjetnom tonu razmišljanja s Ivom Komšićem, koji je razbio pokušaj akademske zajednice za formiranje bosanskog sabora.

Ono što na kraju moram naglasiti su dva zapažanja sa platforme X na profilu Šarčevića. Naime, prije nego je poruku da će mu neko doći na fakultet i ostaviti ga bez posla u balijskim medijima pretvorio u veliku prijetnju, Šarčević je objavio da uči strane jezike, te ranije 1. januara poručio: “Uz nadu da će Prometej imati od čega plivati uz vodu i ove godine, predstavljamo deset najčitanijih tekstova”.

Očito su finansijski pipci Zapada počeli sušiti, pa je Šarčević shvatio da bi mogao naučiti jezik i otići trbuhom za kruhom. A u takvim slučajevima najbolji je začin priča o prijetnjama mudžahedinskog Sarajeva, dok i život u inostranstvu nudi priliku za nastavak borbe u partizanskoj uniformi Ive Komšića. Jer, matematikom se očito baviti neće, kao što se ne bavi ni sada!

AVDO AVDIĆ: “Slučaj” Šarčević i ljudska prava: Franjina “PEN”etracija u društvo pisaca odbjeglih od vlastitog identiteta

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno