2.9 C
Mostar

SEMIR BEHRAM: Kako to lopovi udružuju principe

Bosna i Hercegovina zadnja dva mjeseca prolazi kroz najveće iskušenje od oružane agresije, genocida i etničkog čišćenja. Otkako je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida političke snage iz manjeg bh. entiteta su krenule sa bojkotom institucija. Kako vrijeme odmiče status quo, nepokretna paraliza institucija, počeo se pomjerati prema narativu disolucije. Oči javnosti su, razumljivo, okrenute ka potezima Milorada Dodika, najrazjarenijeg bika što galopira prema matadoru dok evropska arena nemušto skriva erektilnu napetost na krv. Narod to gleda i boji se. Ponovo tenzija iščekivanja, smrad znoja od stresa kojeg nikakav gel ne može oprati, jeza kao permanentno stanje začinjeno pandemijom kojoj se ne nazire kraj. 

Piše: Semir Behram za Proglas

Ovakve okolnosti su mutne, trule i krvave i smrtne. Tjeraju ljude da se predaju nevidljivim vojskama, sjenama nikada ulovljenih bajoneta. Ovo su stanja kada naivnost najlakše strada, kada je nepravda izraženo jača od pravde i kada je ljudski život jeftiniji od prosječnog hedonizma. Sezona lova u mutnom je krenula na novoj razini. Tu su lokalni šibicari, kurve i kockari. Tu su snaff zapadnjaci željni online zabave, ali i oni koji bi uživo masturbirali na masovne egzekucije. Mutno i maglovito, zamračeno i sluzavo vrijeme izmamilo je amfetamin generaciju da vrijednostima tehnofeudalizma svrgne demokratske ideale. Ali, tu je i, dakako, Stranka demokratske akcije.

SDA se uzdala u demenciju naroda ali i u korumpirano pravosuđe

Postoje ljudi bez obraza, ali postoje i stranke bez obraza. Stranke bez obraza privlače ljude bez obraza, iliti ljudi bez obraza ulaze u stranke bez obraza. A, kada stranka bez obraza sa ljudima bez obraza zauzme vlast, pa tada narod sa obrazom stane bezobrazno pred tri izbora: napušta domovinu da sačuva obraz, gubi obraz da bi preživio ili umire (sa obrazom) kroz godine prožete sirotinjskim disciplinama. 

Krajem septembra su se udružila dva bezobrazna tabora, jer, je li, bezobrazni se privlače. SDA HNK i hercegovački NES su potpisali Sporazum o zajedničkom djelovanju, koje, kako piše u samom sporazumu, predstavlja “objedinjavanje principa”. O kakvim je tu principima riječ? Da li je riječ o jednom zdravom stremljenju sa svrhom unaprijeđenja društva? Podizanju svijesti građana o demokratskim i euroatlantskim vrijednostima? Da li, možda, ti principi zagovaraju transparentnost, odgovornost, borbu protiv nacionalizma i korupcije? Neko će pretpostaviti da je potrebno udruženo djelovanje na putu demografske obnove ili čak veće involviranosti u spektre zelene politike. Da li su, ti principi, nekim slučajem, zagovornici borbe protiv određenih ovisnosti, odnosno jesu li oni svojevrsne neodgodive odluke ka vraćanju fokusa na obrazovanje? Naravno da ne.

Principi koji su spojili SDA HNK i hercegovački NES (ex-SBB) su iste one odlike koje su na lokalnim izborima, također zajedničkim djelovanjem, ismijale i ponizile pojam demokratije. Naime, podsjetimo, Salemu Mariću (SDA) i Anelu Kljaki (SBB) je na jedan osvojeni glas dodavano pet fiktivnih glasova. Počinjena je nezapamćena krađa izbora koju je afera sa HDZ-ovim potkupljivanjem Boške Ćavar stavila u stranu. Vrijeme je odmicalo a teže prilike u zemlji su oči javnosti udaljavale od čina drumskog razbojništva nad demokratijom lično. 

Baš zbog vulgarne krađe glasova se raspao mostarski ogranak SBB-a od kojeg je predsjednik stranke Fahrudin Radončić javno digao ruke. Počelo se pričati gdje će završiti već uhodana infrastruktura, sada već bivšeg SBB-a, a postojale su dvije opcije: da se pripoje saučesniku u zločinu, lokalnoj SDA, ili da budu temelj hercegovačkog lica Naroda i Pravde. No, u tim još uvijek svježim postlopovskim mjesecima je izopćeni ogranak SBB-a djelovao kao iskorišteni kondom kojeg, je li, više niko nije želio koristiti. NiP-u su djelovali primamljivo, ali to je stranka u nadolaženju na desnom horizontu koju bi samo unazadila kontaminacija debelo kompromitovane družine, tako da si NiP može priuštiti još koju dozu strpljenja za konkretniju ekspanziju u Hercegovinu. Ipak, SDA je osjećala napaljenost na ozbiljnu organizaciju koja, realno, u svojim kandžama drži veliki broj porodica u dolini Neretve; što bi, u slučaju prelaska na stranu SDA, samo učvrstilo pozicije najjače desničarske stanke u Bošnjaka, a eventualni dolazak NiP-a bi bio revijalnog karaktera. SDA se uzdala u demenciju naroda, ali i u kontrolu nad Tužilaštvom HNK.

I kada se pomislilo da piratska barka neće pronaći pristanište ono se ipak ukazalo u vidu plastificirane offshore stranke koja daje amnestiju za Kapetana Kuku i ostale razbojnike. Narodni evropski savez je ovim potezom poslao jasnu poruku običnom čovjeku kakve to ideale zastupa. No, smisao ove opskurne stranke nije da učini neku dobrobit, njena poenta je da se priselembeti i da metiljanjem pomrsi nekome račune za određenu materijalnu korist. Stoga i ne čudi prihvatanje silovatelja demokratskih vrijednosti. Pojava NES-a na bh. političkom nebu govori o tome da je ova zemlja bananko banana i da je kartelizacija dobila legitimitet.

I tako, dok narod u strahu posmatra poteze pobješnjelog Milorada Dodika, dok mu preostaje vjerovati psihopati Aleksandru Vučiću na riječ da neće biti rata, dok se stvaraju novi sojevi korona virusa, a ni treća revakcinacija nije sigurnost da nećete završiti na respiratoru, hercegovačka SDA se udružuje sa rebrendiranim ostacima SBB-a u pakt sa samo jednom svrhom: da se zadrži vlast i da ostane sve isto kao i prije, i naravno, ne zaboravimo, da se legalizira kriminal poznatih krugova kao i krađa narednih izbora.

Izostanak reakcija kao potvrda letargičnosti društva

Turbulentan period na političkoj sceni uzrokovan neslanim prijetnjama secesijom, koja, dakako, zamiriše, čim se spomene, etničkim sukobima i prisjećanjima na ne tako davna dešavanja na našim prostorima, nisu i ne smiju biti razlogom za opravdanje glasačkom tijelu. Ovde naravno mislim na dolinu Neretve, konkretno Mostar, jer, besramničko ujedinjenje SDA HNK i rebrendiranih ostataka SBB-a su svojevrsni ispit, iskušenje, za kvalitetu svijesti svih punoljetnih stanovnika Mostara. Da li, svijest, razvijena ili ne, da li sposobna opskrbom razuma može donijeti tačan zaključak, i naposljetku da li je, svijest, čista? Ostaje nam da vidimo na idućem festivalu demokratije.

Oko čiste svijesti  bi se dalo pisati, jer nečista je od Mostara napravila muzej rata na otvorenom, a od ljudi, pa, prestravljene jedinke bez samopouzdanja, uslovljene egzistencijalnim strahovima u ambijentu ruiniranih objekata. Ne zaboravimo da je “Glavna” ulica u gradu i dalje unakažena i obamrla, ona stoji tu samo zato što mora. U tome čak ima i neke poetske, heroinske, destrukcije. Ali, ako vlastodršci u 25 godina nisu bili u stanju oživiti “Glavnu” ulicu, to sasvim dovoljno govori o njihovoj sposobnosti i iskrenosti.

Pitanje svijesti jeste pitanje čovjeka. No, čovjek u Mostaru, ali i cijeloj Hercegovini je amputiran od individualizma, što političkom klimom, što svojevoljno. Tu jeste zamka za demokratiju. Kada većina sa pravom glasanja postane besvjesna tada izbore osvaja zgodnija laž, prevaranti i nametljivci. Takvo je trenutno stanje, ali ne mora biti tako.

SDP HNK je reagovao, što daje određenu dozu nade. Da pomlađena socijaldemokratija iz doline Neretve nije uočila ovaj antidemokratski recidiv sa malignoidnih minulih lokalnih izbora,  tada bi izlazak na iduće izbore bio apsurdan. Zapravo, ovde se radi o ratu Bosne i Hercegovine protiv tri etnička trojanca, sa primjesama kriminalno-koruptivno-nepotističke armade sa identičnim licima i sa sviješću predatom režimskom blagajniku. Građanske opcije neokaljane aferama su svedene na minimum.

Međutim, istina je da se teško boriti sa propagandnom mašinerijom. Saopštenje SDP HNK su SDA-NES snage zamalo uspjele razvodniti sa svojim kontra saopštenjem, na koji se ulovila lokalna Naša stranka pa se poprilično amortizovalo koaliranje dva tabora koja su, da se još jednom prisjetimo, bestidno pokrala prošle lokalne izbore.

Kako se SDA sama raskrinkala te priznala zločin

SDA HNK je odgovorila na upiranje prstom hercegovačke ljevice. Odgovor koji sam jedva čekao, čisto da vidim u kakvu vrstu argumentacije će se odjenuti prevara, te dokle se spremno lagati. Prvi kontra udarac propagandnog SDA krila je bio optužba da je riječ o populizmu. Što bi, možda, moglo piti vode da zaista nije dokazana brutalna krađa izbora. Korištenje etikete populizma je zahvalno u većini propagandnih smicalica, ali štititi se s njim u dokazanom predmetu samo otkriva slabosti subjekta koji se “brani”, što je u ovom slučaju SDA HNK, to govori da je riječ o priznanju krivičnog djela.

Potom, SDA je solidno, i ništa više od solidnog, pokušala sa iskorištavanjem aktuelne agonije bh. društva uslijed poznate nam neizvjesnosti, da optuži ljevicu za korištenje mutne atmosfere, a zapravo, kako sam u pasusima iznad pojasnio, ona sama koristi državu na konopcima da sklopi savez sa nedemokratskim, neevropskim, nenarodnim, savezom. Zlonamjeran pokušaj, ali legitiman, no ne toliko dobitan, ali u kombinaciji sa manipulacijom sa Našom strankom, o kojem ću kasnije govoriti, dobija profiterski smisao.

Pravi udarac je slijedio na kraju. SDA je otkrila svoj najjači adut, optuživši SDP za koaliciju sa Našom stankom, koja je, prisjetimo se, preko svoje “principijelnosti” grad Mostar predala u ruke HDZ-a, što jeste istina. Koristeći ovaj argument SDA HNK je morala priznati svoju prljavu igru sa rebrendiranim ostacima SBB-a. Drugim riječima, SDA HNK je rekla u svome saopštenju: kada možete vi (SDP) da koalirate za “izdajnicima”, možemo i mi sa “lopovima”. SDA je priznala krivično djelo. Ali, ključno pitanje je da li je abolira što je SDP u koaliciji sa izdajničkom NS? Jer, SDA misli da je bolje biti sa lopovima nego sa izdajnicima. Takva konstrukcija sama po sebi je užasavajuća i spoznaja tih logika je dovoljna svakoj osobi kao argument za napuštanje ovog društva.

Ipak, propagandno krilo SDA nije bilo svjesno da banalizira postavke i odnose, a priznavajući zločin. Koalicija SDP i NS se ne može izjednačavati sa koalicijom SDA i NES. Zašto? Kada je SDP stupao u koaliciju sa NS-om, nije mogao znati da će NS postupiti kako je postupio, dok je koalicija SDA-NES nastala poslije čina krađe, kada su se, je li, debelo znali afiniteti koalicijskih partnera. Jedino što SDA može zamjerati hercegovačkoj ljevici je to što nisu raskinuli koaliciju za Našom strankom. Ali, budimo realni, to bi bio budalast i politički naivan potez. Nakon minulih lokalnih izbora gabariti SDP-a i Naše stanke nisu isti. NS je svojom nepromišljenom “principijelnošću” dovela sebe do praga nebitnosti, dok je SDP narastao i to definitivno nije ista snaga kao prošle godine. Stoga, ako SDP pametno odigra, hercegovačka Naša stranka – koja još uvijek ima određeni broj odanih liberala koji glasaju za nju – morati će se zadovoljiti ulogom satelita hercegovačkom SDP-u, inače će nestati sa političkog neba Mostara u nastranim zagrljajima desničarskih dodira.

Naša stranka u besvjesnom stanju

Naša stranka poslije debakla na lokalnim izborima i pokušaja poturanja “principijelnosti”, koja to nije, glasačkom tijelu u dolini Neretve, djeluje kao da se nalazi na postlsd terapiji nakon teške mentalne traume. Jednostavno, šta god da “izbace” u javnost, doslovno, to djeluje samouvjereno amaterski. To su toliko loši potezi da bez obzira koliko neki od njih bili ispravni i tačni, idu na ruku SDA. Čist primjer klasičnog NS ispada je saopštenje njihovog člana, Sanela Riđanovića, kao odgovor na SDA saopštenje SDP-u, gdje se NS predstavila kao faktor izdaje vitalnih interesa Bošnjaka.

Umjesto da konačno shvate da ljudi nisu tolike ovce i da je pokušaj poturanja “principijelnosti” bio klasičan promašaj, hercegovačka Naša stranka je i dalje ustrajna u pogrešnosti. Oni i dalje forsiraju direktan meč sa SDA, čak i poslije drastično oborenog kredibiliteta, što graniči sa ludošću, koja ima i elemente hrabrosti, te bi bila primjer borbe protiv režima vrijedan poštovanja. No, posljedice sigurnog poraza NS-a su dizanje renomea SDA. Što je poraz građanštine. 

Ljudima u Našoj stranci treba biti jasno da se ponovo pecaju na SDA udicu. Podsjetimo se, prošle lokalne izbore se trebao prekinuti kontinuitet gradonačelnika Hrvata iz prostog razloga da se simbolički, što je jako bitno, obori narativ “stolnog grada”, koji se, toga smo svjesni, priprema za prijestolnicu budućeg trećeg entiteta. Održavanje tog kontinuiteta je pripomogla Naša stranka, koja je, zapravo, indirektno glasala za Maria Kordića. Što je bio harakiri NS-a te politički pucanj u koljena Irmi Baraliji, koju je potom zasjenila Boška Ćavar. SDA hrenovka, koju NS halapljivo guta, priča je o tome kako je NS izdala vitalne interese Bošnjaka. NS nije izdala vitalne interese Bošnjaka, to u ovom slučaju nije bitno, ona je pripomogla održavanje kontinuiteta stolnosti hrvatskog stolnog grada Mostara. Zbog toga i jeste bilo toliko bitno HDZ-u da dobije i ovaj put gradonačelnika.

SDA lukavo daje hrenovku, NS žvače, guta, podriguje. Hrenovka je vitalni nacionalni interes Bošnjaka, a nudi se samo iz razloga što će dobro doći svaki nasrtaj NS-a za osnaživanje i stvaranje kvalitetnih uslova za naredne izbore. Kako? Simplificirano, većinsko bošnjačko tijelo se plaši NS-a, jer vidjelo mu je poteze u ključnim momentima, SDA ih plaši NS-om, a NS napada SDA. SDA radi NS-a uspijeva stvoriti privid personifikacije zaštitnika Bošnjaka, stoga je razumljivo traženje od “većinskog bošnjačkog tijela” da im “oprosti” krađu na izborima, jer oni moraju zaštititi Bošnjake pod svaku cijenu. 

Elem, Sanel Riđanović, član NS-a, saopštenjem bukvalno “fula loptu”. Riđanović napada SDA, što, je li, SDA želi. On ne spominje srž problema, namjerno ili ne, zbog kojeg je njegova stranka opravdano demonizirana, on se uhvatio “sigurnog terena” sa opštim mjestima. Sve što Riđanović spominje je ispravno i nadasve tačno da tačnije ne može biti. Ali, totalno nebitno i irelevantno za poentu i klasifikaciju prioriteta. NS djelovanja bi bila smiješna da nisu opasna. Jasno je da NS ne čini naivne poteze namjerno, riječ je o političkoj opciji koja je bez kvalitetnog vodstva, o opciji koja nema viziju, o politici koja nema gard i snagu da se suoči sa problemima u vlastitom taboru, stoga i postaju lagan predmet za manipulaciju politički iskusne desničarske falange.

Tužilaštvo HNK kao grobar pravde

Neizvjesnost i strah od sutrašnjice produciraju lovce u mutnom. Oni love plijen, ubijaju, kradu i siluju, doslovno i figurativno, a da bi se demokratija silovala potrebna je pomoć pravosuđa. Korupcija kao sredstvo za održavanje kartela se konstantno uspinje na sve vrhove vrijednosti, ona postaje vrijednost. na ljudskim mukama rođena. Što je više muke, grozote i tuge, korupcija cvijeta. Narod je kolateralna šteta i derivat za eksploataciju. U rudniku zvanom Bosna i Hercegovina demokratija je bez svijetla, ljudi ručno kopaju izlaze, režim prodaje duše robova. Tužilaštvo HNK je donijelo Naredbu o neprovođenju istrage u predmetu – izborne prevare u Mostaru. Na strateškim mjestima njihovi ljudi, kurvini sinovi.

Foto: YouTube

 

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno